izcīnītB1
verb/ˈizt͡siːniːt/
Translation
to win, to gain, to fight for
Definition
To obtain, to achieve (in armed struggle, in war).
Latvian original
Iegūt, sasniegt (bruņotā cīņā, karā).
Inflections
Present
| sg. | pl. | |
|---|---|---|
| 1st person | izcīnu | izcīnām |
| 2nd person | izcīni | izcīnāt |
| 3rd person | izcīna | izcīna |
Past
| sg. | pl. | |
|---|---|---|
| 1st person | izcīnīju | izcīnījām |
| 2nd person | izcīnīji | izcīnījāt |
| 3rd person | izcīnīja | izcīnīja |
Future
| sg. | pl. | |
|---|---|---|
| 1st person | izcīnīšu | izcīnīsim |
| 2nd person | izcīnīsi | izcīnīsiet / izcīnīsit |
| 3rd person | izcīnīs | izcīnīs |
- Infinitiveizcīnīt
- Imperativeizcīni
- Imperativeizcīniet
Translations
- Русскийзавоевать, добиться
- Українськавиборювати, здобути
- Lietuviųiškovoti