paralizētC2
verb/pˈaralizeːt/
Translation
to paralyze
Definition
To cause paralysis (of something).
Latvian original
Izraisīt (kā) paralīzi.
Inflections
Present
| sg. | pl. | |
|---|---|---|
| 1st person | paralizēju | paralizējam |
| 2nd person | paralizē | paralizējat |
| 3rd person | paralizē | paralizē |
Past
| sg. | pl. | |
|---|---|---|
| 1st person | paralizēju | paralizējām |
| 2nd person | paralizēji | paralizējāt |
| 3rd person | paralizēja | paralizēja |
Future
| sg. | pl. | |
|---|---|---|
| 1st person | paralizēšu | paralizēsim |
| 2nd person | paralizēsi | paralizēsiet / paralizēsit |
| 3rd person | paralizēs | paralizēs |
- Infinitiveparalizēt
- Imperativeparalizē
- Imperativeparalizējiet
Translations
- Русскийпарализовать
- Українськапаралізувати
- Lietuviųparalyžiuoti