izpīpētC2
verb/ˈizpiːpeːt/
Translation
to smoke up, to finish smoking
Definition
To smoke up (finish smoking).
Latvian original
Izsmēķēt.
Inflections
Present
| sg. | pl. | |
|---|---|---|
| 1st person | izpīpēju | izpīpējam |
| 2nd person | izpīpē | izpīpējat |
| 3rd person | izpīpē | izpīpē |
Past
| sg. | pl. | |
|---|---|---|
| 1st person | izpīpēju | izpīpējām |
| 2nd person | izpīpēji | izpīpējāt |
| 3rd person | izpīpēja | izpīpēja |
Future
| sg. | pl. | |
|---|---|---|
| 1st person | izpīpēšu | izpīpēsim |
| 2nd person | izpīpēsi | izpīpēsiet / izpīpēsit |
| 3rd person | izpīpēs | izpīpēs |
- Infinitiveizpīpēt
- Imperativeizpīpē
- Imperativeizpīpējiet
Translations
- Русскийвыкурить
- Українськавикурити
- Lietuviųišrūkyti