piebeigtC2
verb/pˈiebeiɡt/
Translation
to finish off, to kill off
Definition
To torment greatly.
Latvian original
Ļoti nomocīt.
Inflections
Present
| sg. | pl. | |
|---|---|---|
| 1st person | piebeidzu | piebeidzam |
| 2nd person | piebeidz | piebeidzat |
| 3rd person | piebeidz | piebeidz |
Past
| sg. | pl. | |
|---|---|---|
| 1st person | piebeidzu | piebeidzām |
| 2nd person | piebeidzi | piebeidzāt |
| 3rd person | piebeidza | piebeidza |
Future
| sg. | pl. | |
|---|---|---|
| 1st person | piebeigšu | piebeigsim |
| 2nd person | piebeigsi | piebeigsiet / piebeigsit |
| 3rd person | piebeigs | piebeigs |
- Infinitivepiebeigt
- Imperativepiebeidz
- Imperativepiebeidziet
Translations
- Русскийдобить, прикончить
- Українськадобити, прикінчити
- Lietuviųpribaigti, užmušti